Ekonomska škola u Puli od samog početka nije imala svoj stalni prostor, već se više puta selila i bila gost ostalih školskih centara. Tako je 1948. godine nastava započela u prostorijama tadašnje Učiteljske škole, nakon toga škola je preseljena u ulicu Božidara Adžije, pa u osnovnu školu Moša Pijade, te u zgradu gimnazije, a 1955. na Kaštel, u zgradu koja je bila predviđena za naučnu biblioteku. Nova zgrada Ekonomske škole sagrađena je 1965. u ulici France Prešerna – današnjoj ulici Ivana Gorana Kovačića. Tadašnji direktor škole, gospodin Frane Bačić, danas veli: „Djeca su se smijala. Sve je bilo novo. Svi su bili zadovoljni.“ A kad govori o vremenu u kojem je rukovodio školom spominje, zapravo, one vječne, uvijek aktualne školske probleme: „Profesori moraju biti i pedagozi. Morali su to biti i nekad, u počecima rada škole, kada su učenici bili mahom putnici koji su skromno živjeli i gotovo i nisu imali puno vremena za učenje (osim u vlaku), mada su imali puno volje. Trebalo im je pomoći i razumjeti ih. Neki su to znali i umijeli odmah, neki su to umijeće učili, a neki to nikad nisu postigli“

Jedno je vrijeme u školi djelovao tkzv. Knjigovodstveni servis koji je poduzećima pružao knjigovodstvene usluge. U tom su servisu radili učenici sa svojim voditeljem, profesoricom Desankom Kalaba, koja i danas predaje u školi. Posebnost Ekonomske škole je u tome da  je 1953. godine s radom započela škola za odrasle, koja još uvijek obrazuje odrasle građane prema programu redovite škole.

A o današnjem izvođenju nastave, stilu odgoja i obrazovanja, gospodin Miodrag Čerina, današnji ravnatelj škole veli: „Često u šali znam s kolegama komentirati današnju Ekonomsku školu kao onu kojoj je tijelo bolesno, a duh zdrav i vitalan.“ Gotovo tradicionalno Ekonomska škola ostvaruje izuzetno dobre rezultate: na natjecanjima „Lidrano“,  „Znanost o mladima“, na stručnim natjecanjima iz knjigovodstva i poduzetništva – učenici su u više navrata prezentirali državu na međunarodnim natjecanjima, te u sportu, tako da oni koji govore o putu u Europu, još uvijek dobro ne vide da taj put prolazi upravo – kroz školu.

Ovom bih prilikom čestitao svim nekadašnjim učenicima, te bivšim i sadašnjim profesorima pedeseti rođendan škole i pozvao sve one čije je prisustvo utkano u njezino dugogodišnje postojanje da nam se jave i pridruže u zapisivanju svega važnog u školskom životu kako bi još tijekom ove školske godine mogli objaviti knjigu zapisa, dokumenata i utisaka o Ekonomskoj školi nekad i danas.

Ovaj tekst je napisala profesorica Vesna Fabris 1998. godine povodom pedeset godina postojanja Ekonomske škole.