CESARIĆ, Dobriša, književnik; r. 10. 1 1902. u Slavonskoj Požegi. Studirao na Filozofskom fakultetu i Zagrebu. Član JAZU. Značajno ime suvremene hrvatske književnosti, pjesnik koji je produžio i oplemenio lirsku tradiciju Moderne. Autor je pjesama što su odnjegovane na postmatoševskoj lirici i poetici Rilkeova kruga. Po jednostavnosti složena, a po tonu misaona i sjetna, Cesarićeva je poezija sinteza tradicionalnog pjesničkog svijeta i moderne osjećajnosti. Značajan kao pjesnik urbanih motiva i socijalnog protesta('pjesme o gradsko) sirotinji), C. je u izrazu vjeran vezanoj formi: kvartinama i rimama. Prevodio s njemackog i ruskog (Goethe, Heine, Rilke, Puškin, Ljermontov, Jesenjin). - Djela: Lirika, Spasena svijetla;
Izabrani stihovi; Pjesme; Knjiga prepjeva; Osvijetljeni put; Goli časovi; Izabrane pjesme.

Dobriša (Dobroslav) Cesarić (Požega, 10. siječnja 1902. – Zagreb, 18. prosinca 1980.), hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Dobriša Cesarić je rođen u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rodio se je u obitelji Đure Cesarića (1868. – 1919.), šumarskog inženjera, i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873. – 1956.).  Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. U jeku Prvog svjetskog rata 1916. godine dolazi u Zagreb gdje završava gimnaziju, a poslije mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.

Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja. Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik a poslije Drugog svjetskog rata radio u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora Bio je redoviti član JAZU (Razred za književnost) od 1951. godine te 1962/63. predsjednik Društva književnika Hrvatske. Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine.

U Osijeku je prilikom aktivnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti osječkoga Zavoda, u godini 150.-te obljetnice HAZU, na osječkom Filozofskom fakultetu, upriličena svečana akademija posvećena liku i djelu akademika Dobriše Cesarića.

U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom "I ja ljubim" koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim. Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje književne prikaze.

Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.

Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.

Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine. Dobriša Cesarić umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.

Njegove pjesme su izraz izvornog doživljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponašanjem unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa čak i kad, naoko, izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja, nisu slijed slučajnosti već unutrašnjih misaonih slika, izljev iskrenih emocija.

Može se reći da Cesarićeva lirika ima još jednu osobinu koja se čini ne samo rijetkom nego i usamljenom u poeziji prošlog stoljeća na našim prostorima. To su povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi pokušaji da se ponovo oživi radost i u sferi umjetnosti iz koje je, kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta. Karakteristično je da se ovakve ideje obično pojavljuju u pjesnikovim motivima predvečerja i noći - u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana najtamnija poezija. Mnoge Cesarićeve strofe iz zamračenog pejzaža velegrada niču pred našim očima kao neki flouroscentni cvjetovi (U suton, Slavlje večeri...).

Među velikim hrvatskim liričarima, Cesarić je jedan od onih koji je vjerojatno napisao i najmanje. Za više od pola vijeka napisao je svega stotinjak pjesama od kojih rijetko koja prelazi na sljedeću stranicu. Svi su izgledi da je mnogo "suza i riječi" ostalo sakriveno u Cesariću, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma "Sakrivena bol" pjesma o njemu samom.

Prevodio je djela s njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika.

Preuzeto sa: http://hr.wikipedia.org/wiki/