Esej ili ogled posebna je vrsta rasprave, otvorena i prema znanosti i prema književnoj umjetnosti. Pisac nastoji razbistriti neke pojave, pojmove, probleme pa ih osvjetljuje s različitih strana iskorištavajući kako svoju stručnu upućenost i erudiciju tako i lakoću književnoumjetničkog izražavanja.

ŠTO JE INTERPRETACIJA ILI TUMAČENJE?
Tumačenje se zasniva na analitičkom i sintetičkom izlaganju pojava, pojmova, predodžaba, univerzuma u prostornoj i vremenskoj dimenziji. Tumačeći - svijet zapravo identificiramo, shvaćajući ga u cjelini ili u dijelovima. Tumačiti znači objašnjavati sebi i drugima sve spoznato o svijetu tvarnom i netvarnom, postojećem i izmišljenom.
Tumačenje ili interpretacija dijelom se uvrštava u opisivanje (identifikacija u prostoru i vremenu), a dijelom u raspravu (identifikacija misaonih pojava i pojmova). Značajka je ovoga tipa teksta: izlaganje već stečenih spoznaja određivanjem ili raščlambom pojava ili pojmova. Obično tumači, objašnjava onaj komu je jasno što je što i od čega se to sastoji.

ZAŠTO I KAKO CITIRATI?
Za esej, ali i za ostale raspravljačke vrste potrebne su vježbe citiranja. Te se vježbe sastoje:
1. od traganja za citatima za određenu temu
2. od uporabe citata u tekstu i to -
a) tumačenjem citata

Citatom se može poslužiti:
1. za osnaživanje nečije misli navodom njegovih izvornih riječi
2. za potvrdu vlastite misli tuđim mišljenjem
3. za uvrštavanje slikovitog, sretnog izraza kojega pisca u svoj tekst
4. radi isticanja da su nečije riječi glavna teza autorova teksta
5. radi ilustracije specifičnosti nečijega stila.

Preuzeto s: https://sites.google.com/site/mojamucionica/drzavna-matura/simic
(priređeno prema Stjepku Težaku, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2, Zagreb, 2003)