1      BONTON

Sama riječ bonton je francuskog porjekla, a obuhvaća pravila lijepog ponašanja u društvu. Moglo bi se reći da je bolja definicija bontona tiskana u Londonu 1875 godine u "Uputama za lijepo ponašanje" ona glasi: ''Etiketa je baklja kojom se ograđujete, da bi ste sebe zaštitili od ispada kojeg zakon ne obuhvaća. To je štit protiv nasrtaja besramnih, grubijana i neotesanih." Odrastao čovjek se dobrovoljno podvrgava obvezama bontona. Riječ je o samodisciplini, o dobrovoljnoj obvezi kojom će se uklopiti u društvo ljudi oko sebe. Bonton je prema tome vezan za moralno ponašanje.

1.1    Za razvoj moralnog ponašanja potrebno je:

1. Razvoj moralnog prosuđivanja, što znači razumijevanje i prihvaćanje mjerila dobra i zla kao vlastitih mjerila ponašanja.
2. Učenje ispravnih oblika ponašanja u situacijama između dobra i zla.
3. Razvijanje vladanja sobom.
Moralno prosuđivanje teče prema razvojnom planu za svu djecu jednako, dok procesi učenja potrebni za izbor i samokontrolu ovise o odgoju tj. o ponašanju okoline, ponajprije roditelja.
a) Od faza moralnog prosuđivanja za nas je najvažnija egocentrična faza. Ona obuhvaća dijete između druge i devete godine života. U prvom dijelu ( 2 - 4g ) dijete priznaje autoritet roditelja, ali je vlastiti interes najvažniji. "Zlo" je ono što zaslužuje kaznu, "dobro" se ne kažnjava. U drugoj fazi ( 4 - 9g ) dijete priznaje autoritet roditelja ali je vlastiti interes najvažniji." Dobro" je ono što donosi nagradu, "zlo" zaslužuje kaznu.
b) U učenju izbora između dobrog i lošeg roditelji i odgajatelji trebaju biti dobar model dijetetu. Pomoći mu u razumijevanju i osuđivanju ponašanja pogrešnih modela. Pomoći dijetetu da iskusi krivnju ako se ne drži pravila ponašanja. Tako se izgrađuje osjećaj za dobro i zlo -savjest. To je moguće postići samo ako roditelji i odgajatelji imaju razvijenu savjest.
c) Djeci je teško prihvatiti samokontrolu. Sustav samokontrole nam omogućuje da izaberemo "dobro" i onda kada je " zlo" mnogo primamljivije.Učenje samokontrole ovisi o tome osjeća li dijete ponos i zadovoljstvo kada čini dobro, a stid i krivnju kada ne postupa ispravno. Učenje samokontrole se ponajprije vrši pod roditeljskim nadzorom.

 Dijete na prijelazu između 2. i 3. godine počinje učiti što je dobro a što nije. To se postiže toplom emocionalnom vezom s roditeljima. Djeca između 3. i 5. godine ne razumiju smisao dobrog i lošeg, znaju objasniti zašto se nešto ne smije, ali ne shvaćaju da se ta pravila odnose i na njih. Znaju da je prekršaj socijalnih pravila (pristojnost, urednost i čistoća) manje kažnjiv prijestup nego moralni prekršaj (laganje, kršenje obećanja). Dijete neće razumijeti ispriku ako ga netko slučajno udari i jednako će agresivno reagirati na slučajni i namjerni udarac.

 Za učenje bontona u dijece od 3 do 5 ili 6 godine primjereni su svi primjeri iz pravila pristojnosti.  Podsjetimo se :- "dobro" je ono što se smije , "zlo" je ono što se ne smije.
- Posljedice dobrog i zlog postupka su da su ljudi "veseli" ili "žalosni".
- Nema vlastite odgovornosti.
- Treba omogućiti prepoznavanje vlastitih i tuđih emocionalnih stanja, imenovanje i razlikovanje različitih osječaja.
- Treba omogućiti uočavanje potreba drugih ljudi uživljavanjem u tuđu ulogu (igra uloga).

2      Neka  pravila bontona

Ponašanje na ulici najviše otkriva o uljuđenosti i kulturi čovjeka.

2.1    Čovjek na ulici nikad ne bi trebao raditi sljedeće stvari:

- čačkati zube i češati se po glavi
- psovati i govoriti nepriličnim jezikom
- kopati nos
- buljiti u prolaznike
- pušiti i pljuvati duhan
- "skenirati" ženske i dobacivati ružne komentare
- pretjerano ispoljavati emocije i privlačiti pažnju preglasnim razgovorom
- oblačiti se na "neobičan" način 

2.2     Jako neuljudno je:

- kad se netko (pre)glasno i nekontrolirano smije
- kad netko čita dok drugi pričaju
- kad netko u društvu čita naglas, a da to nitko od njega nije tražio
- kad netko priča dok drugi čitaju
- pušenje, žvakanje (žvakaće), pljuvanje
- rezanje noktiju u društvu
- šaptanje i smijanje u crkvi
- bezobrazno buljenje u strance
- uzeti mjesto nepoznatom čovjeku, odnosno ostaviti njega bez mjesta
- ispravljanje starijih ljudi, pogotovo roditelja
- primanje poklona bez izražavanja zahvalnosti
- raditi od sebe heroja u svojoj priči
- smijati se pogreškama drugih
- ismijavanje sve u društvu
- početi jesti čim sjedneš za stol
- govoriti dok netko pjeva ili svira direktna je uvreda izvođaču

2.3    Ako posjećujete nekog u njegovom domu, pravila su sljedeća:

- zabranjeno je buljenje u predmete i prčkanje po stvarima
- zabranjeno je pušenje ako domaćin to izričito nije dozvolio
- vrpoljenje nije baš lijepo
- dok čekate domaćicu, nije lijepo šetati sobom i gledati slike
-  kad sjedite, nemojte prekrižiti noge ili se pak zavaliti u stolac
- govoriti slengom ili uličnim jezikom također nije lijepo
- gentleman (fino odgojeni muškarac) nikad neće ostati sjediti kad dama uđe u sobu već će ustati i pozdraviti je

2.4    Za vrijeme jela su pak zabranjene sljedeće stvari:

- žvakati otvorenih ustiju
- raditi čudne zvukove s ustima ili grlom
- dizati se od stola punih ustiju
- zavaliti se u stolicu ili se pak navaliti na stol
- mahati priborom za jelo
- igrati se s mačkom ili psom za vrijeme jela i hraniti ih dok se jede
- objašnjavati zašto vam se ne sviđa određena hrana
- čačkati zube i stavljati ruke u usta
- brisati ruke o stolnjak ili ih "čistiti" u ustima
- dolaziti za stol neodgovarajuće odjeven

U Montrealu za pljuvanje po ulici mozete biti kaznjeni s vise od 100
kanadskih dolara.

Poznato je da se živčane stanice ne obnavljaju te je stoga poželjno živjeti u okolišu sa što manje stresa. Nada je da će ovaj tekst probuditi one zadnje atome razuma u onima koje nije briga što svojim ponašanjem drugima idu na živce. Dakle, što u društvu nikako NE treba raditi:

2.5    HRAČKANJE (PLJUVANJE) NA ULICI

Ima li što ljepše od nepoznatog prolaznika koji zvučnu kulisu upotpunjava glasnim izvalčenjem najzelenijeg hračka iz dubine duše, a onda ga još i zalijepi pred vas?

Nikada ne znate gdje će na kraju taj hračak završiti pa se bolje suzdržite od spomenute radnje ma koliko vam se ona prijeko potrebnom činila.

3      ZAKLJUČAK

U Hrvatskoj se ne provode nikakave kazne u svezi s bontonom, a možda bi i trebalo. Mi bismo trebali poštivati bonton, kolko god bio on težak za nas. Jer ako odemo u neku drugu zemlju, to će nas koštati. Ali bonton bi se trebao poštivati i zbog drugih razloga, kao na primjer zbog lijepog ponašanja. Bonton je potreban u životu svakog čovjeka, jer što se mi više služimo bontonom, to će svijet ljepše izgledati.