Pitamo vas: je li naslov istinit ili lažan?

Probajmo zajedno odgovoriti! Pretpostavimo da je naslov lažan. Onda je ta rečenica lažna. A kako ona tvrdi da je lažna - onda je laž da je lažna - pa je istinita! Ehm, to je upravo suprotno od početne pretpostavke pa taj slučaj moramo odbaciti!

Pretpostavimo zato da je naslov istinit! Onda je istina da je ta rečenica lažna - pa je naslov lažan. Uf, opet suprotno od početne pretpostavke!

A sasvim je druga priča je li to jednostavno, komplicirano, ili koji put u praksi nemoguće odrediti. Npr., lako je provjeriti istinitost izjave "Ovo je meni zanimljivi tekst." (Pazite, nismo rekli da vam je zanimljiv, nego samo da možete lako odrediti da li vam je zanimljiv, ili nije!). Ali, teško je provjeriti istinitost npr. ove izjave "Prvi susjed najstarijeg stanara na trećem katu osamdeset prve zgrade u najduljoj ulici koja počinje na sjevernoj strani glavnog trga u najvećem azijskom gradu jučer tijekom večeri dvaput se nasmijao tijekom jedne emisije." Teško, ali teorija pretpostavlja da je to moguće.

Pretpostavku da svaka izjava ima jedinstvenu, odredivu istinosnu istinosnu (da je istinita, ili neistinita) često uzimamo zdravo za gotovo i ne razmišljamo o njoj. U stvarnosti je to tako za većinu izjava s kojima se svakodnevno susrećemo. Međutim, ni tu pretpostavku ljudi nisu razumjeli oduvijek.

2. studenog 1815. godine rođen je George Boole, osnivač formalne logike koja se njemu u čast naziva Booleova logika. Da se našalimo booleanski, Booleova logika bila je izravna posljedica tog događaja. George Boole većim je dijelom bio samouk. Sa 16 godina postao je profesor u školi a s 33 godine postao je predavač na Kraljičinom koledžu u Corku u Irskoj. S 42 godine postao je član Britanske akademije znanosti.

Zato što u njoj svaka tvrdnja ima dvije istinosne vrijednosti, Booleova logika predstavljala je zahvalnu osnovu za binarnu logiku računala pri čemu se različite istinosne vrijednosti ostvaruju elektronički kao stanja više ili niže razine napona (npr. u danas čestoj logici TTL to su razine 5 V ili 0 V, do na toleranciju).

Slika uz ovaj tekst (preuzeta odavde: http://infoport.blogspot.com/2007/02/slides-for-lecture-12-online.html) predstavlja primjer krive upotrebe Booleove logike.

Dakle, ako ste kod programiranja negdje deklarirali varijablu vrste boolean, npr. u nekom od ovih programskih jezika, to je gotovo stoljeće i pol daleka posljedica nastanka Booleove logike.

Booleova logika samo je jedna vrsta logike, preciznije to je logika nultog reda. Za današnje probleme upravljanja i napredne principe rada računala vrlo su korisne druge vrste logika npr. neizrazita logika.