Preuzeto iz Vjesnika 

Najdraži mirisi djetinjstva

U obalnom dijelu Istre običaj je na uskrsno jutro pojesti listić s grančice masline koja je blagoslovljena na Cvjetnicu, kako bi se dobio mir i blagoslov

Cvjetna nedjelja, ili Ulika u Istri, je nedjelja prije Uskrsa, a sam istarski naziv dobila je po uliki – maslini, koja se taj dan nosi u crkvu na blagoslov. Blagoslovljena grančica donosi se kući i zatakne pored slike svetaca, iznad ulaznih vrata kuće ili u staju, jer se vjeruje da će tako ljude u kući i životinje u staji pratiti sreća, mir i boljitak.

Doznajemo to od kustosice Etnografskog muzeja Istre u Pazinu Marijane Margetić, koja nam je otkrila pomalo i zaboravljene uskrsne časti i povjerila nam što je doznala od kazivača iz različitih krajeva Istre iz Tinjana, Gračišća, Boljuna i Rakotula, a mi smo se dodatno potrudili doznati običaje iz starine iz Raklja, Žminja, Pazina i Štinjana.

»Nekada je domaćin, nakon što bi se vratio s mise, ili maše kako je u Istri nazivaju, grančicom pomeo kuću izgovarajući: mir u kuću, nemir iz kuće«, otkriva nam Marijana Margetić. Veliki tjedan, Vela šetimana, vrijeme je intenzivnih priprema za Uskrs, koje počinju čišćenjem kuće. Na Veliki četvrtak, nastupa zabrana zvonjenja svih crkvenih zvona. Zvona šute tri dana, za što se kaže da su zvona odletjela u Rim, dok istodobno Istrani stvaraju buku škrgetalnicom.

Na Veliki četvrtak počinje i priprema kolača. Svaka domaćica priprema pincu, slatki kruh, a od preostalog tijesta radi se povetica, savijenica s nadjevom od oraha. Od ostalih peciva spremaju se jajniki i pugača. Jajniki su peciva u obliku pletenice koja se plete od tri trake tijesta s jajem na vrhu i peku se za djecu u kući, ali i za svako dijete koje dođe u kuću, jer je poznata stara izreka: Božić s obitelji, Uskrs s prijateljima.

Na Veliki se petak posti i ne smije se jesti meso. Tradicijski se na taj dan pripremaju bakalar i kupus. Tog je dana zabranjeno raditi na zemlji, jer se vjeruje da je u njoj Isusovo tijelo i da će zemlja pustiti krv.

Na Veliku subotu ujutro prestaje zabrana zvonjenja crkvenih zvona, sprema se hrana, kuha se pršut i oslikavaju se jaja. U Istri nema nekih specifičnosti pri bojenju jaja. Uglavnom se samo skuhaju i u ljuskama luka, u čebuli, te tako dobivaju crvenkastu do smeđe boje.
Rano ujutro na Uskrs domaćica »na mašu« nosi hranu na blagoslov: pinca, jaja, malo soli, mladi luk ili posni luk, te kuhani pršut, ili špaleta. Blagoslovljena hrana postavlja se na stol za doručak u obitelji, te svatko mora pojesti od svega pomalo kako bi obitelj primila blagoslov.

Mrvice koje ostaju nakon uskrsnog doručka s obitelji, kao i ljuske od jaja, daju se kokošima i drugim životinjama da pojedu, i nikako se ne bacaju. U obalnom dijelu Istre postoji i običaj na uskrsno jutro pojesti listić s grančice masline koja je blagoslovljena na Cvjetnicu, jer tamošnji ljudi vjeruju da to donosi mir i blagoslov.

Domaćice iz Istre osobitu su pozornost u pripremanju za proslavu Uskrsa posvećivale pečenju pince i jajnike. Kako kvasac nije bilo lako pronaći u Istri, žene su ga čak nabavljale iz Ljubljane. Inače za dizanje tijesta koristile su kvasinu kao i u Dalmaciji, što znači da su brašno namakale u vodi i u vodu dodavale octa, te se to koristilo za tijesto. U velikoj želji da pinca bude raskošna i slatka, ponekad su u tijesto znale staviti previše jaja, šećera, limuna, naranči i grožđica pa se tijesto dizalo vrlo teško, a onda su ga domaćice mijesile i više puta, ali miris pince ostaje u sjećanju svake osobe kao slatki miris djetinjstva i Uskrsa.

Saša Brnabić